Ako je Italija za Anu Ahmatovu bila „san kome se vraćamo do kraja života”, kao što u svojoj knjizi lutopisne proze „Vodeni žig” podseća Josif Brodski, onda je to za ovog velikog, prerano otišlog pesnika sigurno bila Venecija (izdavač „Paideja”, prevodilac Neda Nikolić Bobić). Venecija nije samo zamena za njegov Petrograd, u kojem je rođen 1940, a potom prinudno morao da ga napusti i nastavi život u egzilu; nije bila ni ljubav kojoj se stalno vraćao, niti obična turistička fascinacija. Za Brodskog je to bio grad s kojim je uspostavio i metafizički, i čulni odnos, grad koji je osećao čulima a istovremeno slutio da u njemu postoji neka viša ideja reda, nad kojom valjda samo Svevišnji bdi.
„Venecija je nešto najlepše što je stvoreno na zemlji. Ako postoji nekakva ideja reda, Venecija je, od mogućih varijanti, najprirodnije osmišljeno približavalje toj ideji”, kaže Brodski. Sedamnaest zima izučavao je lice tog za njega čudesnog grada, pokušavao da da njegov portret „u četiri različita doba zimskog dana”, divio se njegovim mermernim čipkama i mozaicima, kitnjastim ogradama i prozorima, vodi koja sama sebe miluje, da bi se potom ogledao u hotelskim ogledalima, tražeći u njima odraze bivših i sadašnjih života, dok u jednoj staroj venecijanskoj palati, u kojoj se sve kruni, umesto sebe u ogledalu nije video „kao ugalj crno Ništa”. Pri tom tragičnost saznanja sopstvenog postojanja meša se sa finom ironijom, a učenost nikad ne postane dosadna.
Za čitaoca i za samog Brodskog posebno je impresivna jedna noćna vožnja s prijateljima u njihovoj gondoli (jer je one druge, turističke, vožnje s nakinđurenim putnicima prezirao), obilazak raznih mesta, pa i ostrva mrtvih, San Mikele. Gondola kojom se on vozio nije bila gondola za frivolnu gospodu koja posećuju Veneciju; u njoj se možda vozio putnik koji je iskušavao samog boga Harona, da bi mu se ubrzo pridružio. Brodski je umro u Njujorku 1996, ali je sledeće, po njegovoj poslednjoj volji, prenet na to venecijansko groblje.
„Pročitajte tu knjigu”, poručio je Brodski po njenom objavljivanju; to isto poručujemo i mi.
(Iz knjige „Predlog za čitanje”, objavljene u izdanju Čitališta Biblioteke grada Beograda)